Testisi su jedan od organa kojima je željezo itekako potrebno. Željezo pomaže u proizvodnji testosterona, hormona važnog za libido, snagu mišića i stvaranje spermija. Željezo trebaju i stanice koje se na putu do zrelog spermija neprestano dijele, jer bez njega ne mogu ispravno kopirati i popravljati svoj genetski materijal niti proizvesti dovoljno energije. Zanimljivo je da testisi s željezom postupaju vrlo štedljivo. Dok sazrijevaju, budući spermiji odbacuju “višak prtljage”, a posebne pomoćne stanice u testisu taj otpad pokupe i iz njega izvuku željezo. To se željezo zatim spremi i ponudi novoj generaciji stanica, pa iz krvi treba nadoknaditi uglavnom samo ono što se izgubi sa spermijima. Osim toga, posebna barijera u testisu štiti stanice u razvoju od naglih promjena razine željeza u krvi. No previše željeza može biti jednako štetno kao i premalo, jer njegov višak potiče oksidativni stres i poseban oblik stanične smrti koji znanstvenici zovu feroptoza. Spermiji su na to osobito osjetljivi jer su im membrane bogate masnoćama koje lako oksidiraju, a vlastitih antioksidansa imaju vrlo malo. Zato i muškarci s nasljednim nakupljanjem željeza u tijelu (hemokromatozom) i oni s manjkom željeza, primjerice zbog kroničnih bolesti crijeva, mogu imati slabiju kvalitetu spermija ali i niži testosteron. Poruka za svakodnevicu je jednostavna: željezo nije dobro uzimati na svoju ruku, nego je kod problema s plodnošću ili stalnog umora pametno provjeriti njegovu razinu krvnom pretragom i savjetom s stručnim osobama.