Gotovo više od 80% parova koji imaju regularnu učestalost seksualnih odnosa (svaka 2 do 3 dana) i ne koriste nikakvu kontracepciju će postići trudnoću unutar jedne godine. Ako u tom razdoblju ipak ne dođe do trudnoće, postoji osnovani razlog za istraživanje uzroka nedolaska trudnoće.
Nakon savjetovanja, žena obavlja niz pretraga kroz ginekološku ordinaciju, a muškarac, kao prvi korak u evaluaciji, obavlja spermiogram.
U procjeni fertilnosti muškarca klinička evaluacija obuhvaća uzimanje detaljne anamneze, fizički pregled i laboratorijske pretrage. Cilj pretraga je odrediti promijenjive čimbenike koji mogu poboljšati status fertilnosti i otkriti i/ili isključiti eventualne ozbiljne uzroke razloga neplodnosti (npr. karcinom testisa, osteoporoza, endokrinološke uzročnike, genetičke probleme).
Kroz uzimanje anamneze važno je saznati prirodu kirurških zahvata koji mogu biti povezani s neplodnošću kao npr.: operacija kile, operacije mošnje, traume testisa i zdjelice. Također, važno je zabilježiti i eventualno uživanje nikotina, rekreacijsko uživanje lakih droga, anaboličnih steroida i izloženost nekim drugim gonadotoksičnim tvarima.
Fizički pregled uključuje pregled i evidentiranje sekudarnih spolnih oznaka te potom drugih fizičkih obilježja (ginekomastija, anosmija, situs inversus). Pri pregledu spolovila bilježi se postojanost falusnih defekata kao hipospadija, anomalije skrotalne vreće itd. Važno je odrediti simetričnost, veličinu i teksturu testisa. Dodatne, opipljive i vidljive tvorbe u testisima mogu ukazivati na tumorske tvorbe, dok testisi manje veličine na hipogonadizam. Inspiciranje i palpacija venskog spleta testisa govore nam koliko su testisi drenirani. U slučaju znatnog proširenja venskog spleta i loših parametara spermiograma sugerira se i operativni zahvat.
U konačnici, digitalno rektalna pretraga prostate može ukazati na prisutnost upale genitalnih organa, kao i na prisutnost ciste, kamena ili tumor prostate.
Za određivanje hormonskih pretraga, važno je uzeti uzorak krvi u jutarnjim satima kada su razine hormona najniže. Testosteron i folikulostimulirajući (FSH) su obligatni. U sumnji na hormonski disbalans, određuje se i estradiol. Ako sumnjamo na hipogonadizam i razina testosterona je evidentno niska, sugestija je odrediti i hormon luteinizacije (LH) i prolaktin.
– Muškarci s dijagnozama azoospermije i oligospermije a s FSH višim od 10 IU/L ukazuju na neopstruktivnu azoospermiju ili disfunkciju testisa.
– Ako je FSH u granicama normale, a ipak nema spermija u ejakulatu ili ih ima vrlo malo, nalazi nas mogu voditi prema opstrukcijskoj azoospermiji.
– Ako je FSH ispod vrijednosti od 1,5 IU/L, tada možemo govoriti o hipogonadotropnom hipogonadizmu.
Dakle, pri donošenju zaključka i interpetacije stanja reproduktivnog zdravlja muškarca moraju se obuhvatiti sve pretrage uključujući i opću anamnezu i fizički pregled.
U slučajevima izrazito narušene spermiogeneze i azoospermije, radimo i genetsku ocjenu stanja. Ako muškarcu nedostaje vas deferens sugerira se svakako učiniti test u oba partnera na CFTR gen.
Za ocjenu stanja kromosoma radi se kariogram, ali i test na Y kromosom deleciju. U slučaju da je izvantjelesna oplodnja jedino rješenje, svakako valja održati genetsko savjetovanje obaju partnera.
Ultrazvučne pretrage prostate rade se u slučajevima kad se sumnja na prisutnost cisti ili opstrukcije ejakulatornog trakta.
Ultrazvučne pretrage mošnje rade se u slučajevima kada sumnjamo na ciste epididimisa, testisa ili neke druge promjene.
U slučajevima hipogonadizma radi se i magnetska rezonanca hipofize kako bi se isključio eventualni pituitarni prolaktinom.
Dijagnostičke aspiracije testisa i epididimisa (TESA i PESA) rade se za konačnu potvrdu prisutnosti spermiogeneze. Ako se aspiracijama dokaže prisutnost viabilnih spermija, tada je moguće ići u oplodnju metodom ICSI.
U slučajevima da je stanje neadekvatno za učiniti apiracijske metode, radi se biopsija testisa (TESE) i ako se dokaže prisutnost spermija tada se dobiveno tkivo krioprezervira kao rezerva spermija za buduće MPO cikluse liječenja neplodnosti.
Izvor: Handbook of Andrology, 2010.